sve o podnom grijanju

Koje su vrste postavljanja podnog grijanja?

Razlikuju se 2 vrste sustava postavljanja: sustav postavljanja na mokro i sustav postavljanja na suho.

Kod sustava postavljanja na mokro grijaće cijevi su postavljene potpuno ili djelomično u estrih. Omatanje estrihom dovodi do podupiranja grijaće cijevi i time do rasterećenja napetosti materijala. Budući da se toplina može optimalno provoditi, srednje su temperature stijenke cijevi oko 1,5 °C niže nego kod sustava postavljanja na suho. Time se radna temperatura može malo smanjiti. To vodi do termičkog rasterećenja grijaće cijevi.

Kako bi se zadovoljili svi zahtjevi, mokro polaganje se može dodatno izvesti u još nekoliko podvarijanti: postavljanje na rešetkastu konstrukciju, postavljanje na sustav za prihvat cijevi i postavljanje na ploču s čepovima.

Sustav polaganja na suho

Kod sustava polaganja na suho grijaće cijevi postavljene su u kontaktu s elementima za toplinsku provodljivost ispod estriha.

Podna konstrukcija
Kao podna konstrukcija označava se dio od betonske deke do gornjeg ruba podne obloge konstrukcije deke. Izvođenje podne konstrukcije ovisno je o uvjetima ispod prostorije s podnim grijanjem (zemlja, negrijana prostorija itd.) i otporu propuštanja topline podne obloge.

Nosiva podloga mora biti dovoljno čvrsta i suha, te imati ravnomjernu površinu za prijem plivajućeg estriha i za toplinsku izolaciju. Ne smije pokazivati uzdignuća veća od 5 mm koja mogu izazvati zvučne mostove i/ili kolebanja u debljini estriha. Cjevovodi i kanali moraju biti učvršćeni i izjednačeni, kako bi se osigurala ravnomjerna podloga za prianjanje izolacijskog sloja / izolacije od buke koraka. Mora se predvidjeti za to potrebna konstrukcijska visina.

Nevezani nasipi od prirodnog ili drobljenog pijeska, te zaštita od buke koraka ne smiju se upotrebljavati za izjednačavanje. Kako bi dodatno uz izolaciju od buke koraka postigli potrebne toplinsko-izolacijske vrijednosti, preporučujemo izradu u više slojeva. Izolacija od buke koraka treba se postaviti ispod toplinske izolacije. To ne vrijedi za grijaće ploče sustava koje izoliraju od buke koraka.

Kod keramičkih podnih obloga smiju se upotrebljavati samo izolacijski materijali s većom dinamičkom krutosti. Stlačivost svih izolacijskih slojeva ne smije iznositi više od 5 mm. Odavanje topline podnog grijanja prema dolje smije iznositi max. 25 % grijaćeg kapaciteta, ali ne više od 20 W/m2. Ako se kod podnih obloga s visokim otporom toplinske provodljivosti ne može ispuniti navedeni zahtjev, toplinsku je izolaciju ispod podnog grijanja potrebno odgovarajuće pojačati. Izolacijske ploče moraju biti gusto zbijene i postavljene u ravninu.

Višeslojne izolacijske slojeve postavljajte tako, da spojevi između ploča jednog sloja nisu u istoj liniji sa spojevima drugog sloja. Rubne izolacijske trake moraju sezati do površine gotove obloge i omogućiti kretanje od najmanje 5 mm. Kod višeslojnih izolacijskih slojeva rubne izolacijske trake postavite prije nanošenja zadnjeg izolacijskog sloja. Suvišni dijelovi rubne izolacijske trake smiju se odrezati tek nakon završetka podne obloge, odnosno kod tekstilnih i elastičnih obloga tek nakon stvrdnjavanja mase za izravnavanje.

Prije nanošenja estriha izolacijski sloj pokrijte najmanje 0,15 mm debelom folijom od polietilena, osim ako izolacijski sloj ne ispunjava istovrijednu zaštitnu funkciju. Pojedinačne trake moraju se na dodirima preklapati najmanje 80 mm. Kod tekućeg estriha (anhidriranog estriha) pokrov izolacijskog sloja treba izraditi tako, da se ne utječe na funkciju izolacijskog sloja. Pokrovi nisu zaštita od prodora vlage. Kod nanošenja estriha temperatura estriha i temperatura prostorije ne smije biti niža od 5°C. Debljina estriha proračunava se iz podataka o sposobnosti preuzimanja tereta i klase savojne čvrstoće prema normama. Primjenjivati nacionalne norme, do pojavljivanja europskih normi.

Nominalna debljina preko grijaćih cijevi (visina prekrivanja) mora iznositi najmanje trostruko od maksimalne granulacije, no najmanje 30 mm. Kod estriha od lijevanog asfalta debljina mora iznositi najmanje 15 mm. Kod estriha s cijevnim sustavima unutar estriha, čija je debljina manja od 0,1 m, vanjski se promjer cijevi mora pribrojati proračunatoj debljini najmanje 30 mm. Kod estriha od lijevanog asfalta debljina mora iznositi najmanje 15 mm. Kod estriha s cijevnim sustavima unutar estriha, čija je debljina manja od 0,1 m, vanjski se promjer cijevi mora pribrojati proračunatoj debljini. Maksimalna temperatura u blizini grijaćih elemenata u estrihu ne smije prekoračiti 55°C. Kod estriha, izuzev cementnog estriha, ta se vrijednost smije smanjivati, kod npr. asfaltnog estriha na 45 °C, a kod anhidriranog estriha na temperaturu koju navodi proizvođač.

Aditivi za estrih

Estrih aditivi testirani su od strane nadležnih instituta i dozvoljeni za uporabu. Dodatkom estrih aditiva znatno se smanjuje udio vode u estrihu, time je znatno manji udio pora u suhom stanju. Na taj se način povećava gustoća sirove tvari estriha. S time je nužno povezano i poboljšanje toplinske provodljivosti estriha i povećanje savojne čvrstoće. Estrih aditivi moraju biti kompatibilni s upotrijebljenom plastičnom cijevi.