pasivne kuće

Konstrukcije zidova pasivnih kuća

Ne postoji podatak koliko je u 2009. u Hrvatskoj izgrađeno pasivnih kuća (općenito za Hrvatsku nema nikakvih evidencija), u susjednoj ih je Sloveniji približno 50 koje za grijanje trebaju manje od 15 kWh/(m 2 a). Kratak uvid pokazuje da se pasivne kuće grade blok elementima, drvom, a zanimljiv je sustav opečnih elemenata i polistirena.

Čak i kod gradnje pasivnih kuća sve je češća masivna gradnja opekom. Valja istaknuti da su za pasivne kuće primjerene sve vrste konstrukcija. Konstrukcije kosih krovova kod pasivnih su kuća, kao i kod običnih kuća, lagane. Između nosivih je drvenih rogova ili drvenih I profila toplinska izolacija, na unutarnjoj strani parna brana, na vanjskoj sekundarni krov i pokrov.

Za temelje, tj. temeljnu ploču nadomjestka za armirani beton gotovo nema, postoje različiti načini ugradnje.

Puno je različitih vrsta konstrukcija za vanjske zidove. Upotrebljavaju se masivne i lagane konstrukcije. Izbor ovisi o naklonjenosti investitora te najviše o cijeni. Jednaki se rezultati postižu s masivnim i laganim konstrukcijama, kao i s različitim materijalima.

Masivni zidovi

Masivna gradnja od blok-elemenata najrašireniji je način gradnje i za pasivne kuće. Kod masivnih je zidova nosiva konstrukcija od opečnih blokova, opečnih blokova punjenih perlitom, blokova od betona ili laganog betona. Na vanjskoj je strani odgovarajuće debeli sloj toplinske izolacije. Za postizanje standarda pasivne gradnje jednoslojni zidovi bez toplinske izolacije nisu upotrebljivi. Zidovi pasivnih kuća mogu biti i od betona koji se na gradilištu ulijeva u predgotovljene oplatne elemente (izgubljena oplata). Na vanjskoj strani zid ima odgovarajući sloj toplinske izolacije. Zidovi od betona imaju dobru zrakonepropusnost. Za izvedbu masivnih zidova na tržištu su na raspolaganju posebni oplatni elementi od polistirena. Ti elementi imaju na vanjskoj strani deblji sloj polistirena, na unutarnjoj tanji. Sastavljaju se na mjestu izvedbe, u otvore se stavlja potrebna armatura, a zatim se otvori zalijevaju betonom. Gradnja je jednostavna, a nema problema niti s toplinskim mostovima. Debljina masivnoga nosivog zida ovisi o statičkim zahtjevima. Obloga pročelja može biti, kao kod običnih kuća, ventilirana ili neventilirana. Problem može nastati kod debljih obloga pročelja koje se učvršćuju na nosivi zid posebnim sidrima. Ona zbog deblje toplinske izolacije moraju biti dulja, no na tržištu ih zasada nema dovoljno. Osim toga, sidra su toplinski most u konstrukciji zida.

Lagani zidovi

Od klasične tehnologije gradnje drvom razvili su se različiti sustavi koji su primjereni za postizanje pasivnoga standarda. Prednost je tih načina gradnje da toplinska izolacija nije pričvršćena za zid na vanjskoj strani već je smještena između drvene konstrukcije. Na taj se način kod drvene kuće postiže jednaka toplinska izolacija s manjom debljinom zida. Osnovna konstrukcija pasivne kuće od drva jest sustav stupova i greda koji čine drvene okvire. Međuprostor se može ispuniti mineralnom vunom, ovčjom vunom, toplinskom izolacijom od celuloznih pramičaka, drvenih vlakana ili lana.

Zidovi pasivne kuće deblji su od uobičajenih što se postiže na različite načine. Debljina stupova i greda najviše je 16 cm, a to zidu pasivne kuće ne osigurava dostatnu toplinsku izolaciju. Stoga je potrebno zidnu konstrukciju sastaviti od više slojeva. Na vanjskoj strani zid dobiva dodatni sloj toplinske izolacije koji često nosi pročeljnu žbuku. Umjesto žbuke primjerena je i ventilirana obloga pročelja od drva ili drugih materijala.

Toplinska izolacija

Debljina je toplinske izolacije, ovisno o materijalu i sastavu zida, između 25 i 40 cm (često i više). Kao toplinskoizolacijski su materijali za pasivnu kuću primjereni svi materijali takve vrste – umjetni anorganski i organski te prirodni.Od umjetnih anorganskih materijala upotrebljavaju se mineralne vune i pjenjeno staklo. Od umjetnih organskih toplinskoizolacijskih materijala najviše se rabe ekspandirani i ekstrudirani polistiren, pjenjeni polietilen i pjenjeni poliuretan. Posljednjih se godina umjesto umjetnih materijala upotrebljavaju prirodni toplinskoizolacijski materijali – celulozna vlakna, drvena vlakna, kokosova vlakna, lan, konoplja, ovčja vuna, pluto, čak i slama.

Zaključak

Izbor tehnologije gradnje nije ključan za osiguravanje standarda pasivne kuće. Sloj toplinske izolacije mora imati odgovarajuću debljinu – toplinska provodljivost svih građevnih elemenata mora biti najviše 0,15 W/(m 2 K), pri slobodnostojećoj se obiteljskoj kući preporučuje i ispod 0,1 W/(m 2 K). Pri projektiranju i izvedbi bitan je neprekinuti toplinski plašt po cijelom presjeku zgrade – na zidovima, krovu i podu prema terenu. Toplinski plašt pasivne kuće mora biti u cijelosti izveden bez toplinskih mostova i zrakonepropusno – bez obzira na to od kakvoga je materijala.